Matematika doživljava jedan od svojih najvećih uspona i razvoja tijekom 17. i 18. stoljeća, te se stoga ovaj period naziva i dobom znanstvene revolucije.

Keplerovo, Newtonovo i Leibnizovo doba (17. stoljeće)

U to doba Galileo je po prvi puta ugledao Jupiterov mjesec, a Tycho Brahe je prikupio neizmjerno puno matematičkih podataka o razmještaju planeta na nebu. Johannes Kepler bio je Braheov asistent, koji je uspio formulirati matematičke zakone o kretanju planeta. Njegove su izračune John Napier i Jost Bürgi pojednostavili uz pomoć logaritama, a René Descartes je razvio analitičku geometriju pomoću koje je Keplerove orbite prenio na dijagram u Cartesianove sustav koordinata.

Keplerove zakone objasnio je Isaac Newton nakon što je otkrio zakone fizike te ih je objedinio u koncept poznat kao infinitezimalni račun. Neovisno o Isaacu Newtonu, jedan od najvećih matematičara u povijesti i svakako 17. st., Gottfried Wilhelm Leibniz, razvio je infinitezimalni račun koji se bavi funkcijama, integralima, derivacijama, limesima funkcije i graničnim vrijednostima u obliku koji se i dan danas koristi. Matematika se svojevremeno primjenjivala na shvaćanje i istraživanje nebeskog raja, ali se razvila i u primijenjenu matematiku gdje su Pierre de Fermat i Blaise Pascal postavili temelje teorije vjerojatnosti i pravila kombinatorike tijekom dugih razgovora za vrijeme kockanja.

Eulerovo, Lagrangeovo i Laplaceovo doba (18. stoljeće)

Najveći matematički umovi 18. st. bili su Leonhard Euler, Joseph Louis Lagrange i Pierre Simone marquis de Laplace. Leonhard Euler istraživao je teoriju dijagrama u tzv. problemu sedam mostova Königsberga (“Seven Bridges of Königsberg “) te formulirao mnoge današnje notacije kao korijen od minus jedan sa simbolom i te omjer obujma kruga i njegova dijametara s π. Euler je mnogo doprinio topologiji, teoriji dijagrama, infinitezimalni računu, kombinatorici i kompleksnoj analizi pa ni ne čudi da mnogi teoremi i matematičke notacije nose ime upravo po njemu. Joseph Louis Lagrange pionir je mnogih dijelova teorije brojeva, diferencijalnog infinitezimalnog računa, algebre, varijacija dok je Laplace postavio temelje statistike i nebeske mehanike.